Podgoričanin Miro Radević optužio je Centar za socijalni rad Podgorica za političku diskriminaciju, jer su mu ukinuli materijalno obezbjeđenje porodice, iako je radno nesposoban i nema izvor primanja. On je u izjavi za „Dan” kazao da sumnja da je ostao bez socijalne pomoći jer nije glasao za Demokratsku partiju socijalista (DPS) i to što je više puta učestovao u protestima protiv vlasti nezadovoljan stanjem u državi.
– Socijalu su mi ukinuli tačno pred izbore i ja sam od direktorice Centra za socijalni rad Ane Stijepović tražio objašnjenje, a ona mi je rekla da je ne zanimam i da idem u Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Zalud sam išao i u ministarstvo i pričao da nemam ništa od imovine, kao što i nemam. Nijesu uvažili to što bolujem od epilepsije i ne mogu da radim, ali da bih preživio i prehranio porodicu moram da radim za dnevnicu, pa ako nađem kakav posao dobro je – kaže Radević.
On ističe da ima ženu i sina, koji su takođe nezaposleni, a takođe su hapšeni zbog učešća u protestima protiv vlasti.
– Ništa nemam od imovine i prihoda. Sve što imamo od ove države su hapšenja, jer smo protestovali sa Markom Milačićem nezadovoljni stanjem u državi. Nemam imanja ni auta, ali mene ne sleduje ništa. Bogataši u državi dobijaju socijalnu pomoć, a za sirotinju nema ništa. Znam za ljude koji imaju auta, kuće, imanja, ali nekako dobijaju socijalnu pomoć. Sve su prilike da su oni politički podobni, za razliku od mene – smatra Radević.
On navodi da ovo nije prvi put da ga vlast progoni.
– Gasili su mi struju, pokušali su da sruše kuću u kojoj živimo. Ranije kada sam dobio socijalnu pomoć priložio sam iste papire koje imam i sada, ništa se nije promijenilo, ali su odlučili da mi uskrate i to malo sirotinje da bi više imali za svoje sledbenike – ogorčen je Radević.
U rješenju kojim se Radeviću ukida materijalno obezbjeđenje navodi se da mu se to pravo obustavlja jer je sposoban za rad. Precizira se da je Radeviću datu pravo na materijalno obezbjeđenje na period od godinu, ali mu nije produženo iako nije našao zaposlenje.
Da u državi ima novca za socijalna davanja najsiromašnijim građanima svjedoče brojni primjeri isplate pomoći licima bliskim vlasti. Između ostalih, jednokratna socijalna pomoć „zbog teške materijalne situacije“, isplaćena je i viceguverneru Centralne banke Nikoli Fabrisu kojem je mjesečna zarada nekoliko hiljada eura.
Akcija za ljudska prava (HRA) zatražila je od premijera Duška Markovića i vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića da ispitaju zakonitost trošenja 4,25 miliona eura na ime „jednokratnih socijalnih pomoći“, koje su Vlada i drugi budžetski korisnici isplatili kao pomoći za liječenje, školovanje ili poboljšanje materijalne situacije od januara 2014. godine do janara 2017.
M.S.
U ministarstvu tvrde da može da radi
U Ministarstvu rada i socijalnog staranja navode da je Radeviću priznato pravo na materijalno obezbjeđenje do 31. maja 2016. godine, na osnovu postojanja sposobnosti za rad.
– Činjenicu nesposobnosti za rad Centar utvrđuje na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja socijalno-ljekarske komisije. Naime, provostepena socijalno-ljekarska komisija Ministarstva rada i socijalnog staranja je na osnovu neposrednog pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju u spisima predmeta, nalazom, ocjenom i mišljenjem od 26. maja 2015. godine utvrdila radnu nesposobnost u trajanju od 1. juna 2015. do 31. maja 2016. godine. R.M. je podnio zahtjev za predužetak prava. Prvostepena socijalno-ljekarska komisija Ministarstva rada i socijalnog staranja je na osnovu neposrednog pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju u spisima predmeta, nalazom, ocjenom i mišljenjem od 31. jula 2016. godine, utvrdila da je imenovani sposoban za rad. Na osnovu tog nalaza Centar za socijalni Podgorica donio je rješenje i to 24. avgusta 2016. godine da R.M. prestaje pravo na materijalno obezbjeđenje. Imenovani je na navedeno rješenje podnio žalbu. I mišljenje drugostepene socijalno-ljekarske komisije od 21. decembra 2016. godine, kojim je utvrđeno da je imenovani sposoban za rad, jeste da je ta komisija saglasna sa nalazom, ocjenom i mišljenjem provestepene socijalno-ljekarske komisije. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je odbilo žalbu kao neosnovanu – navode u ministarstvu.